your time is here and now...so live your life free

nestale su lijepe riječi..a djela bole..
dogodi se dan kad se sve u glavi preokrene..
kad misliš da je sve super..a onda odjednom toliko stvari zamijeni dobro za loše..
kad te razočaraju bez razloga..
kad te razočaraju s razlogom..
kad tražiš zadnju nadu a nema ni nje..
kad su svi nabrijani i sebični..
kad nikom nije stalo..
kad je teško reć bok..a nekad smo znali sve jedni o drugima..
kad mi je žao što sam baš ovdje gdje jesam..i zamišljam puno bolji svijet..
kad želim pobjeći od svega..al sve me prati u mislima..
kad me nitko ne razumije..a samo jedna riječ bi sve popravila..
kad nitko nema tu riječ..
kad nitko nema ni jedno slovo..nijedno slovo koje će popravit nešto..
kad pada kiša..
kad se svijet ruši..
kad poželim prespavat sve ružno..a nemogu jer me previše muči..
kad sam tolerantna a oni koji bi trebali to ne poštuju..
kad činim bilo što a ne pomogne mi..
to je današnji dan...i nije jedini...samo jedan u nizu...
kratkom al teškom nizu..
i ostaje samo šutnja..
šutnja koja ponovno nadvladava sve..

toliko toga mi se nakupilo u zadnje vrijeme i tako mi je tesko..ne znam ni kako to napisat ne znam gdje je pocetak a gdje kraj..sve mi ide na gore..uopce nisam imala ni zelju ni potrebu za pisanjem,nisam imala snage razmisljati o tome kroz sto prolazim..tesko je..jako..ne znam kome reci,hoce li me itko razumjeti,probati razumjeti,shvatiti,mozda ce misliti da je to samo jos jedan od mojih hireva,da je to faza,da ce proci,ali nije tako..ovaj put nije..ovaj put je pretesko..i boli..i ne znam kuda krenuti.vise ne vidim svjetlo u zivotu..nema ga ..negdje je ispod magle..mozda je jos nekakav mali tracak svjetlosti il nade tu..al ne vjerujem..osjecam se tako jadno..nista me vise ne moze iskreno nasmijati,zaokupiti moje misli..one stalno negdje lutaju,traze neki drugi svijet bez ovih pokvarenih ljudi koji i mene cine sve gorom..i vise se ne mogu prepoznati..ponasanje mi se mijenja na gore,misli su sve tamnije a dno je sve blize i blize,a nebo vise nije plavo,mozda zvuci ofucano al sve je postalo sivo..vise ne vidim ljepotu ni u cemu..i onda stanem i pomislim da previse dramatiziram i da to uopce nije tako..a onda dode novi dan..i novi problemi..i razocaram se jer vidim da je to ipak stvarnost i pokusam je promijeniti..pokusam razgovarati s nekim ljudima da bar nesto ucinim kako treba i onda odustanem jer se cini pretesko,jer se cini da cu svaku bitku izgubiti..

Početi ponovo, sad sam na dnu
bio sam srećan, ne tako davno
imati sve što želiš, možda
Suviše lepo da bude stvarno.
Sumorne misli, olovno teške
preduga ulica u predugoj noći
strah od novog jutra
neznam dali ću uspeti
dali ću moći

I sto put sam si rekla i obecala da necu i ja pisat tu na blogu neke kmezave,srcoparajuce postove..al sta ces..i ja sam samo osoba s osjecajima..hh..i najtvrde osobe se rastope pod utjecajem osjecaja(miss ljubavi..hh)al eto da krenem..ljeto je..svi uzivaju,zaljubljuju se,sretni su i svima su poruke na msn-u pune srca i happy smajlica i svi prste od ljubavi i jednostavno svima je love in the air..al ne meni..a normalno ne bi ja bila ja..da ja patim u tisini dok drugi uzhivaju..a sta ces..to sam ja..a i blog mi se zove trying to be different..hh..on ima curu..novu curu..ja sam ga preboljela ne bas uzdignute glave kako sam htjela jer srce ne moze podnijeti veliku bol..ali uspjela sam..stare rane jos ponekad zabole jer nije to sve tako davno bilo..nikad nismo sluzbeno prekinuli..a nikad nismo ni sluzbeno bili skupa..ma bili smo..imali smo kompliciran odnos koji smo samo on i ja razumjeli..vise nemam sadasnjost vec imam sjecanje na lijepe stare dane i ta sjecanja nitko ne moze uzeti..on sad stvarno voli tu curu i pašu si ko što smo si nekad mi pasali..al vrijeme ide..doci ce drugi..al meni je drago da on nju voli i da ona njega stvarno voli.,jer mi smo vidjeli da vise ne ide i jednostavno smo se udaljili jedno od drugog..ta cura je stvarno super i ne zelim biti neka ljubomorna glupacica i govoriti kako ju mrzim i to..jer to nije istina,cura je stvarno ok..voljela sam ga,ne poricem..al da je on volio mene to ne vjerujem..to je vise bila neka vrsta zaljubljenosti koja je mogla imati svoj put do ljubavi..da sam ja bila malo drugacija i da je on bio malo drugaciji..to je bilo kljucno..al sad on je našo curu koju voli više nego ikoga do sad,i to vjerujem i navijam za njih..al jos boli..boli..govorim da sam ga skroz preboljela i da je on zavrsena prica..ali boli..negdje duboko ispod svega..boli kad ga vidim sretnog s dugom a mozda je mogo bit tako sretan s menom..al se sjetim da me nikad ne bi mogo voljet ko nju..al nema veze...idemo dalje..samo da se zna nije on meni slomio srce i otiso s drugom vec je prohodo s njom kad smo mi zavrsili nasu pricu..al sve sto zelim je samo da se i on ponekad sjeti nasih trenutaka jer on je meni nesto znacio i ja sam njemu..za kraj jedan citat:'povrijedeno srce nikad stvarno ne zacijeli..'

Znam da svi pisu o tome kako je zivot prekratak i kako treba uzivati u svakoj sitnici..i meni je toga stvatrno dosta i ne zelima i ja to pisati..kazu da dan bez smijeha je uzalud potrosen dan..kazu da dan u kojem nisi nikome pruzio ruku ni pomogao da je to dan kojeg se ne treba sjecati..znaci li to da svaki dan treba biti nasmijan i smijati se i biti veseo i sretan?ne znam ali ako to to znaci onda se u potpunosti NE slazem s tim i mislim da je to krivo..jer kakav bi bio ovaj sviejt bez suza,bez boli i bez tuge? prvo bio bi dosadan jer bi svi u vijek bili sretni,drugo: mogli bi sve predvidjeti i svi bi znali da mogu raditi sto hoce jer se nitko nece ljutiti na njih..zato mislim da su bol i suze sastavni dio zivota jer da nema njih ne bi mogli normalno funkcionirati..to je samo moje misljenje..



Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

Današnji svijet je težak..teži nego jučer jer nosiom još jedan dan sa sobom i možda je nekima taj jučerašnji dan dao nekakv uvid u nešto i otvorio oči,a možda je bio samo jedan u nizu drugih dana..isto tako današnji svijet je lakši nego sutrašnji jer današnji dan još nismo proživjeli..zato učinite da vam sutrašnji dan ne bude dan kajanja zbog učinjenih stvariu današnjem danu..več da vam sutra donosi radost kad se sjetite na stvari učinjene u današnjem danu..mi smo još uvijek mladi..i želimo živjeti u sadašnjem trenutku ne brinući se za sutra ..a kamoli za dalju budućnost..ne kažem da je to loše,ali ipak trebamo imati malo hladniju glavu..jer neke stvari učinjene možda baš u današnjem danu če nas pratiti cijeli život..i netko je jednom rekao:bolje izgubiti trenutak u životu,nego život u trenutku!!Zato molim vas da bar malo promislit prije nego mislite učiniti nešto,a ako i sami znate da je to loše klonite se toga..jer poslije če te se kajati..i to če te sa sobom nositi cijeli život..



Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

...hm..ne znam krenuti jer toliko misli mi se vrte po glavi..a ne znam kako ni kojim redoslijedom ih staviti na papir..heh..al da krenem nekako..zadnjih par mjeseci sve vise ivise su me pocele zanimati biografije stranih pjevaca..pod to 'strani pjevaci' razumijevam stare najvise rock bendovi,ali moze se naci koji punk i metal bend..zanimaju me njihovi zivoti..njihove navike..razmisljanja..ne zanima me sad sta su jeli i koliko su puta podrignuli..nisam opsjednuta njima..zanima me psihologija i socijologija(iako svi govore da sam premlada za to..al mene zanima nacin na koji ljudi razmisljaju..al o tome cemo drugi put)i htjela bih znati sto im se motalo po glavi dok su bili na vrhuncu karijere,a u istom trenu tako nisko i duboko zakopani u pakako droge i zarobljeni u svemu tome..pa cu sad kroz ljeto (dok nema skole)pokusavati ih sto vise i bolje proucavati i procitati nesto o tome i na blogu pisati moja razmisljanja o tome..

vrijeme..sto je to..je li to samo fizicka jedinica koja se moze izracunati i pustiti da ide svojim tokom..ili je to nesto na sto mozemo utjecati..i onda kad je sve tako savrseno i kad je sve oko nas sve onako kako bih htjeli bi zaustaviti vrijeme i da taj savrseni trenutak ostane zauvijek i da se nista ne mijenja..al tada vrijeme kao da leti i taj trenutak proleti tako brzo i kao da traje samo jedan treptaj oka..a onda kad nam nista ne ide od ruke i kad nam se cini da je cijeli svijet okrenuo leda bas tebi ili meni..e tad..vrijeme ide tako sporo i minute traju satima..hmm..ali to se ne moze promijeniti..vrijeme ide i tece..odnosi i zacjeljuje stare rane..donosi i otvara nove rane..hmm...neke stvari baca u zaborav..a neke stvari tek ce donijeti..ali ono nikad nece stati..ono ide dalje i dalje..vrijeme i sad tece..ali iza svakog teskog perioda dolazi lakse..je iza kise uvijek..ali uvijek dolazi sunce..

..khm..tesko je skrivati svoju bol,a pricati o srec..khm..
pa sta se tu ima za reci..svako moje razmisljanje i pokusaj trazenja neceg dobrog u ljudima..neceg dragog i pozitivnog..sve se to vraca na taj jedan veliki fejk smajl..i ne da mi se o tome po stoti put pisati..ali..to je danasnja stvarnost..i nazalost i ja imam taj fejk smajl..i kad ga stavim na lice kao da se pojavi neka druga osoba..a ja..ona prava ja..ona koja se jos uvjek nada da ce se nesto u ovom svjetu dogoditi..i da ce se ljudi promjeniti..i ona koja se nada neakvoj revoluciji..ne znam kakvoj..ali samo da se nesto promijeni..e ta ja ostaje duboko u meni i izlazi na povrsinu tek kad se zatvorim u cetiri zida mioje sobe..i to je surova stvarnost kopju nekolikoljudi mojih godina zivi,..i nadam se da se i oni nadaju neakvoj revoluciji..

i nekad..kad ti je najteze..i kad imas filing da ce ti se cijeli svijet raspasti ..i kad mislis da ni sta vise nema smisla..i da je sve tako i sprazno..i jadno..i prolazno..samo pokusaj skupiti to jos malo snage to ti je ostalo i pokusaj..al stvarno pokusaj biti jača/jači od tog..i onda ces vidjet nakon nekog vremena kad to prode..da je imalo smisla to nadjačati..jer život je težak i nepravedan..ali ti reci ja sam još žilavija/iji..i sve sto hocu..to cu i uspjeti..

stavilas am novi dizz..pa me to malo inspiriralo..khm.Kad netko spomene rječ KLAUN prva asocijacija je cirkus..zabava..smijeh..a je li to tako? Mislim da ne..klauni su oličje svih nas..jer cjeli ovaj svijet je jedna velika pozornica i jedan veliki šou u kojem svi glume i u kojem svi imaju taj fake smajl..tako i klaun..on na pozornici nikad ne smije biti tužan jer njegov je posao da bude nasmijan i to od njega svi traže i ljudi dolaze u cirkus kako bi mu se smijali i kako bi ga izrugavali..a što to nie tako i 'stvarnom' svijetu? pa svi se svakom izruguju i smiju..divim se klaunima jer oni svu tugu i sav taj isprazan život koji svi mi danas živimo prekriju u 5 min..samo lice namažu bojom i nacrtaju smajl od uha do uha i oni su sretni..još davno sam čitala knjigu bijeli klaun koje se još uvijek rado sjetim..citat iz te knjige:Odjenuo sam svoje bijelo odijelo, namazao lice bijelom bojom i otišao..otišao je na pozornicu..s tugom duboko zakopanom u sebi dok traje taj šou..al što kad šou završi..kad ljudi odu.kad se publika raziđe..što kad suze skinu nacrtan osmjeh a lica..što onda..tada klaun ostaje sam sa svoim suzama u maloj sobiciza klaune..i tada nikog nije briga za njega i tada se on ne mora pretvarati..ljude je briga za njega samo dok ih mora nasmijavati..a poslije..poslije on ce otici gdje ga vjetar odnese..i nasmijavati ce i druge ljude..i na licu ce imati nacrtan osmijeh..i njegove suze ce i dalje skidati nacrtan osmjeh s lica..i on ce se i dalje vracatisam svojoj sobici sa suzamaa na licu..